Siromaštvo je pojava koja se ne može izbjeći bilo gdje na zemaljskoj kugli. Dakako, postoje vrlo velike razlike u broju siromašnih u razvijenom, zapadnom, svijetu i nerazvijenim državama poput onih na Afričkom kontinentu. Također, produbljuje se jaz između bogatih i siromašnih; takozvana srednja klasa nije brojna kao što je to bila prije nekoliko desetljeća. Svaka zajednica, a država je najjednostavniji primjer, teži što većem životnom standardu, što automatski znači bolji život za pripadnike zajednice, barem kada je u pitanju materijalno stanje. Ono čime se životni standard povećava je, između ostaloga, povećanje prihoda, uz pretpostavku da su troškovi života ostali isti ili se smanjili. Kako bi se to postiglo, potrebno je razvijeno gospodarstvo koje zapošljava velik broj ljudi, a poduzeća koja posluju unutar njega dobro kotiraju na tržištu. Nažalost, ovdje se događa jedna vrsta začarano kruga – ljudi nemaju financijskih sredstava za potrošnju, dakle pada potražnja, samim time poduzeća nemaju za koga proizvoditi te se smanjuju proizvodni kapaciteti, a to povlači daljnje negativne posljedice sa sobom. Ono što treba svakoj državi, a naročito Republici Hrvatskoj, je odgovarajuća gospodarstvena politika koja će stvoriti pozitivnu gospodarsku klimu i omogućiti investitorima početna ili daljnja ulaganje. Istovremeno, potreban je paket mjera kako bi se zaustavio rast broja siromašnih građana, a nakon toga i smanjivanje tog broja.