Križobolja predstavlja jedan od vodećih problema onesposobljenosti u svijetu. Gotovo da nema osobe koja barem jednom u životu nije osjetila i imala simptome križobolje koje se najčešće očituju kroz bol. Križobolja može biti akutna, subakutna i kronična, dok najveći broj osoba koji pati od ovog sindroma nalazi se već u kroničnoj fazi. Veliku ulogu u prevenciji i liječenju ovoga stanja ima fizioterapija. Često se pomoću nje uspije izbjeći neki radikalniji način liječenja ili operativni zahvat. Fizioterapija se ovdje sastoji od uobičajene fizioterapijske procjene, koja se dijeli na objektivnu i subjektivnu uz provođenje određenih specifičnih testova karakterističnih za dijagnozu kriţobolje. Po utvrđivanju pacijentovog stanja, radi se plan fizioterapijskog liječenja koji će obuhvaćati u prvo redu klasične fizioterapijske procedure kao što je elektroterapija. Tu će se primjenjivati laser, TENS, galvanizacija i elektrostimulacija. Osim toga, sve veći značaj u liječenju križobolja ima i manualna terapija. Koncepti i metode koje se najčešće primjenjuju kod križobolje i daju iznimno dobre rezultate jesu Cyriax, McKnezie, Maitland, Mulligan i Kaltenborn. U radu je pružen uvid koliko je koja od svih navedenih tehnika fizioterapije korisna u liječenju križobolja.