Ahilova tetiva kao najdeblja i najjača tetiva ljudskog tijela jedna je od najizloženijih tetiva mehaničkim opterećenjima svakodnevnog života i samim time jedna od najčešće ozlijeđenih tetiva ljudskog tijela. S ozljedama Ahilove tetive susreće se sve veći broj ljudi pošto je u zadnje vrijeme rekreativno bavljenje sportom popularizirano. Unatoč većem broju ruptura u svijetu i količini radova na ovu temu još uvijek se ne zna koja je metoda liječenja rupturirane tetive najbolja, te samim time koji je fizioterapijski proces najbolji. Odluka o načinu liječenja donosi se individualno zbog različitih pacijentovih potreba; dobi, zanimanju ili razini sportske aktivnosti. Cilj svakog liječenja je omogućiti tetivi normalno cijeljenje, povratak normalnog opsega pokreta, snage i izdržljivosti. I fizioterapeut i pacijent imaju tendenciju povratka osobe stanju i razini aktivnosti kakva je bila prije ozljede. Rehabilitacijski protokol nakon operativnog liječenja rupture dijelimo na imobilizacijski i mobilizacijski.

Achilles tendon as one of the most thickest and strongest tendons of the human body represents one of the most complex tendons with the mechanical load of everyday life, and it is one of the most often injured tendons of the human body. With Achilles tendon injures, more and more people are encountered since recently more popularized recreational sporting activities. Despite the large number of ruptures in the world and the amount of work on this subject, we still don't know what method of treating ruptured tendons is the best, and thus the physiotherapy process. The decision on the way of treatment is made individually because of different patient needs, ages, occupation or level of sport activities. The goal of each treatment is to enable the tendons to normal healing, returning to the normal range of movement, strength and endurance. The physiotherapist and the patient usually tend to return the condition and level of activity of the person which was before the injury. The rehabilitation protocol after operative treatment of rupture is divided into immobilization and mobilization.