Osteoporoza je progresivna bolest kosti koja zahvaća ljude starije životne dobi. Karakterizirana je gubitkom koštane mase i gustoće, zbog čega kosti postaju porozne. U tijelu oboljelog smanjuje se količina kalcija koji osigurava čvrstoću kostiju i koštanog tkiva, koje osigurava potporu kostima. U koštanom tkivu nalaze se 4 tipa koštanih stanica: osteoblasti, osteociti, pokrovne stanice (lining cells) i osteoklasti. Održavanje koštane homeostaze temelji se na djelomičnoj resorpciji stvorene kosti i stvaranju nove kosti većom brzinom od resorpcije. Prema podacima iz epidemioloških istraživanja učestalost osteoporoze veća je u azijskim zemljama za razliku od europskog i sjevernoameričkog stanovništva bijele rase kod kojih prevalencija iznosi 10-15%.. Nakon 35.-te godine slijedi blago, a nakon 50.-te godine intenzivno smanjenje koštane mase 0,25-0,5 % godišnje do menopauze. Osteoporoza može biti lokalizirana i generalizirana. Rizični čimbenici mogu povećati opasnost od nastanka osteoporoze, ali također mogu biti od značajne pomoći u otkrivanju bolesti. Prijelomi u starijoj životnoj dobi posljedica su krhkih i slabih kostiju koje su zahvaćene osteoporotičnim promjenama. Učestalost prijeloma povećava se s dobi. Denzitometrija je medicinska pretraga koja liječniku omogućava postavljanje dijagnoze osteoporoze, praćenje bolesti i uspjeha terapije. Liječenje osteoporoze dijelimo na nefarmakološko i farmakološko. Ciljevi fizikalne terapije su: smanjiti bolove, ojačati muskulaturu, reducirati tjelesnu težinu, poboljšati koordinaciju i opću tjelesnu kondiciju. Upitnik koji se najčešće koristi za procjenu kvalitete života osoba sa osteoporozom je QUALEFFO. Njega dijelimo na 2 dijela: Qualeffo-41 i Qualeffo-31. Tjelesnom aktivnosti povećava se koštana masa, snaga i gibljivost mišića što smanjuje rizik od padova i prijeloma. Utjecaj tjelesne aktivnosti na povećanje koštane mase ovisan je o dobi, a najintenzivniji je u periodu rasta.