| Abstract | Rođenje djeteta donosi razne promjene s kojima se neke majke ne mogu nositi. Taj stresni životni događaj preplavljuje majke različitim emocijama koje se javljaju različitim intenzitetima, a jedna je od njih postporođajna depresija. Postpartalna depresija jest traumatičan događaj koji može ostaviti trajne posljedice na majku te na emocionalni, socijalni i kognitivni razvoj djeteta Nakon poroda, majke najčešće dožive poremećaj raspoloženja koji se naziva „Baby blues“. Promjene raspoloženja rezultat su hormonskih promjena koje se javljaju tijekom i nakon poroda. Majke također mogu iskusiti ozbiljnije poremećaje kao što su postporođajna depresija te rijetko, ali teško stanje koje se naziva postpartalna psihoza. Rođenje djeteta i porod utječu na ženu u mentalnom, fizičkom, socijalnom i emocionalnom smislu. Traume prije i za vrijeme trudnoće, usamljenost tijekom porođaja, porođajna bol mogu cijeli taj proces učiniti traumatičnim i stresnim. Baby blues jest poremećaj raspoloženja koji se javlja prvih deset dana od porođaja. Znakovi baby bluesa prolazno su raspoloženje, zbunjenost, zaboravljivost, nesanica, nedostatak apetita, itd. Mnogi znanstvenici vjeruju da je razlog tog poremećaja skup endokrinih i psiholoških čimbenika koji utječu na promjenu raspoloženja majke. Postpartalna depresija ili PPD uvelike se razlikuje od baby bluesa, od težine samog poremećaja pa sve do trajanja simptoma. Za razliku od baby bluesa, prisutne su misli o samoubojstvu. Iako postporođajna depresija nije neuobičajena kod novih majki, često prolazi neprimijećeno, a ako se ne liječi, može nepovoljno utjecati na funkcioniranje majke, kao i na razvoj njezinog djeteta. Osim majki, očevi također mogu doživjeti različite promjene u životu nakon rođenja djeteta. Uloga oca nije jednostavna, oni se kao i majke moraju prilagoditi posve novim ulogama i zadatcima. Liječenje je tog poremećaja složeno i ovisi o dominirajućim simptomima, a cilj je liječenja smanjenje ili potpuno uklanjanje simptoma bolesti, uspostaviti radno i socijalno funkcioniranje te umanjiti mogućnost pojave bolesti. Kako bi liječenje bilo uspješno, preporučuje se kombinacija psihološke terapije i terapije lijekovima. |
| Abstract (english) | Birth of a child can cause various changes which can be too difficult for some mothers to bear with. That stressful life event overwhelms the mothers with different emotions and they can vary in intensity, and one of them is postpartum depression. Postpartum depression is traumatic event which can leave long-term consequences for mother but also for emotional, social and cognitive development of a child. After a childbirth, mothers often experience mood disorder called "baby blues". Mood swings are a result of hormonal changes that occur during and after childbirth. Mothers can also experience more serious disorders like portpartum depression, and rare but severe condition called postpartum psychosis. Birth of a child and labor affects woman mentally, physically, socially and emotionally. Traumas before and during pregnancy, loneliness during childbirth and labor pain can make that whole process even more stressful and traumatic. Baby blues is mood disorder that can occur in the first ten days from childbirth. Signs of baby blues are transient mood, confussion, forgetfulness, insomnia, lack of appetite, etc. Many scientists believe that the reason for that disorder is a set of endocrine and psychological factors which affect mood swings in mothers. Postpartum depression or PPD differs from baby blues, from severity of the disorder to duration of the symptoms. Unlike baby blues, suicide thoughts can be present. Even though postpartum depression isn't unusual with new mothers, it often passes unnoticed and if it's not treated properly it can adversely affect the functioning of the mother and development of her child. Besides mothers, fathers can also experience various life changes after a birth of their child. Role of a father isn't simple, and they as well have to adjust to their new roles and tasks. Treatment for PPD is complicated and it depends on dominating symptoms, and the goal of treatment is reduction or total elimination of symptoms, establishing work and social functioning and reduce possibility of occurence of disease. To make the treatment successful, a combination of psychological and drug therapy is recommended. |
