Komplikacije dugotrajnog ležanja uzrokuju teške bolesti koje onemogućuju kretanje pacijenta, odnosno zbog kojih pacijent većinu vremena ili cijelo vrijeme provodi ležeći. U komplikacije dugotrajnog ležanja spadaju dekubitus, respiratorne komplikacije, tromboza, kontrakture zglobova i atrofija mišića. Dugotrajno ležanje negativno djeluje na više sustava organizma, a najviše na lokomotorni, kardiovaskularni i respiratorni. Dekubitus (dekubitalni ulkus) je kronična rana koja nastaje kao posljedica ishemije uslijed dugotrajnog pritiska na određeni dio tijela. Prema NPUAP – u (National pressure ulcer advisory panel), postoji četiri stadija dekubitusa. Zbog vrlo teškog liječenja i jako rijetkog izlječenja dekubitusa, najvažnija je prevencija, a u prevenciji dekubitusa potrebno je koristiti znanje i vještine fizioterapeuta. Respiratorni sustav jedan je od najpogođenijih sustava dugotrajnim ležanjem. Uglavnom se radi o promjenama na plućnim volumenima i kapacitetima te strukturalnim promjenama na plućima. Duboka venska tromboza je bolest koju karakterizira pojava tromba u dubokim venama ekstremiteta. Prisutnost tromba u veni uzrokuje smanjenje protoka kroz žilu, povećanje krvnog tlaka, posljedično tome i oštećenje unutarnjeg sloja same žile, a zaslužno je i za povećanje rizika od nastanka plućne embolije. Kontraktura je stanje zgloba, za koje je karakteristična ukočenost te nemogućnost izvođenja pokreta. Kao glavna mjera prevencije kontrakture provodi se pasivna mobilizacija i istezanje. Atrofija mišića definira se kao gubitak mišićne mase. Jedan od glavnih razloga atrofiranja mišića je mirovanje, odnosno nekretanje. Liječenje mišićne atrofije uglavnom se provodi fizikalnom terapijom.