| Abstract | Pravo na pristup informacijama priznato je kao jedno od temeljnih ljudskih prava koje je zajamčeno brojnim domaćim i međunarodnim dokumentima. Usporedno s time, obveza je tijela javne vlasti da informacije kojima raspolažu učine dostupnima svakoj fizičkoj i pravnoj osobi, a sve u okviru rokova i na temelju procedura koji proizlaze iz Zakona o pravu na pristup informacijama (dalje u radu: ZoPPI) kao lex generalis zakona i drugih mjerodavnih pravnih izvora koji uređuju upravo pravo na pristup informacijama i njihovu ponovnu uporabu. Naime, na ovakav se način promiče javnost i otvorenost rada tijela javne vlasti prema društvu u kojem djeluju, a isto se na nedvojben način odražava na stvaranje države utemeljene na vladavini prava koja se oštro suprotstavlja svakom obliku korupcije odnosno svim sumnjivim radnjama koje mogu dovesti u pitanje njihov odnos s građanima. Međutim, postoje i određene informacije koje s obzirom na svoju narav zahtijevaju nešto drugačiji tretman što usporedno dovodi do toga da se korisnicima ponekad može uskratiti pravo na njihov uobičajeni pristup, uz posebno uređivanje mogućnosti pristupa u pojedinim slučajevima. U tom slučaju, korak koji prethodi dobivanju informacija od značaja sastoji se u podnošenju pisanog ili usmenog zahtjeva nadležnom tijelu o kojemu se ono, nakon što ocijeni njegovu urednost, dužno dalje očitovati kroz prihvaćanje ili odbijanje samog zahtjeva. Pravna zaštita koja stoji na raspolaganju korisniku u slučaju šutnje uprave je podnošenje žalbe Povjereniku za informiranje, a isto uvelike doprinosi jačanju legitimiteta postupanja kao i sprječavanju isključivog monopola državne vlasti. U konačnici, sam pristup informacijama povećava mogućnost kontrole rada tijela javne vlasti što je pak bitan preduvjet postojanja pravne države. |
| Abstract (english) | The right to access information is recognized as one of the fundamental human rights guaranteed by numerous domestic and international documents. Parallel to that, it is the obligation of public authorities to make the information they have available to every natural and legal person, within the time limits and on the basis of the procedures arising from the Act on the right to access to information (hereinafter:ZoPPI) as the lex generalis of the law and other relevant legal sources that regulate precisely the right to access information and its reuse. Namely, in this way, the public and the openness of the work of public authorities towards the society in which they operate are promoted, and the same is undoubtedly reflected in the creation of a state based on the rule of law, which strongly opposes any form of corruption, i.e., all suspicious actions that may call into question their relationship with citizens. However, there is also certain information that, given its nature, requires somewhat different treatment, which comparatively leads to the fact that users may sometimes be denied the right to their usual access, with special arrangements for access in individual cases. In this case, the step that precedes obtaining important consists in submitting a written or oral request to the competent authority, which, after evaluating its orderliness, should be further expressed through the acceptance or rejection of the request itself. The legal protection that is available to the user in case of silence of the administration is to file a complaint with the Information Commissioner, and this greatly contributes to strengthening the legitimacy of actions as well as preventing the exclusive monopoly of state power. Ultimately, access to information itself increases the possibility of controlling the work of public authorities, which is an essential precondition for the existence of a legal state. |
